Moj internet dnevnik
It's me
Blog
četvrtak, ožujak 26, 2009
Probudio se kad je temperatura u šatoru postala nesnosna.Fedja tog dana nije imao nikakve službene obveze pa je odlučio iskoristiti ostatak dana za upoznavanje regije a obećao je i predstojnici samostana da će je posjetiti.Naime,predstojnica,ili kakvo zvanje je već imala,poručila je po Omaru da bi se htjela zahvaliti Fedji na humanitarnoj  donaciji koja je stigla jučer i ugodno je iznenadila.Nadao se da neće sresti Manuelu jer ne bi valjalo da šefica ili bilo tko sazna za Manuelin izlet od prije nekoliko noći.Prije polaska u Lubangu,popio je kavu s Omarom,pokušavajući ga nagovoriti da mu pravi društvo,ali dobrodržeći egipćanin se nikako nije htio odricati čaja.
-Neće proći ni 6 mjeseci,govorio mu je Omar,ti ćeš samnom piti čaj,Afrika je ovo,prijatelju.
Fedju je iznenadilo da se u većini afričkih jezika koristi riječ "čaj" a ne "tea"..Svejedno,kava mu je još uvijek draža,a i kava je porijeklom iz Afrike,uostalom..
Mdena je pripremila lagan doručak obojici,Fedja je pokupio par sitnica za eventualno darivanje djece ili u samostanu i pošao prema Lubangu.Svratio je u jednu školu čiji je donator bio UN,porazgovarao s ravnateljem i interesirao se za potrebe a onda se uputio u samostan..
Visoki zid okruživao je skromnu ali lijepu zgradu u španjolskom ili portugalskom stilu,pozvonio je ispred velikih drvenih vrata,i otvorila mu je mlada žena.
Manuela je bila,ustuknuo je a ona je s prstom preko usana upozorila ga da ne reagira,samo je šapnula:
-Htjela sam te vidjeti...I još nešto je prošaptala i gurnula ga da se ne zadržava pokazujući rukom u kom smjeru mora ići.Iznenadjen ali trezven krenuo je kamo ga je Manuela uputila i ispred glavnih vrata čekala ga je stroga sredovječna redovnica sa zlatnim očalama i blagim smješkom.
-Dobar dan,naklonio se Fedja.
-Dobar dan,naš dobročinitelju ,procvrkutala je časnaTereza,tako se je zvala,pružajući mu ruku i čvrsto se s njim rukujući.
-Dobro nam došao.
-Hvala,zahvalio seFedja i pored nje ušao u zgradu.
Prenijela mu je zahvale svih redovnica jer je bilo i nešto za njih i ispričala se u njihovo ime jer je običaj da one ne kontaktiraju s vojnicima.
-Jes vraga,pomisli Fedja u sebi.
Proveo je pola sata u ugodnom razgovoru,obećao još pomoći i uputio se ka izlazu,na vratima je opet čekala Manuela pognute glave,prolazeći pored nje čuo je,ili mu se tako činilo:
-Doći ću opet..Osvrnuo se,ali je Manuela već otišla .

Tazua vodopad u Angoli dokazuje ljepote ove zemlje..
roker @ 16:18 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare