Moj internet dnevnik
It's me
Blog
utorak, listopad 12, 2010
 

 

 Putovao sam prošli tjedan,na istok i malo dalje,nekako mi se čini da tamošnji ljudi još uvijek imaju osmijeh kompatibilan sa sjajem u očima,u Austriji naprimjer,osmijeh i oko kao da nisu na jednom licu,u najčešćem slučaju..Odabrao sam let iz Beograda za Istanbul jer je dvostruko jeftiniji,a i mogu posjetiti muzej na aerodromu Nikola Tesla,muzej avijacije kojeg sam i ja ,na neki način, dio.



 I povijest počinje s drvenim i platnenim letjelicama,ali ja neću tako daleko,ja počinjem s DC-3,Douglasom,najljepšim i najdugovječnijim avionom koji i danas leti a konstruirala ga grupa studenata s californijskog univetsiteta.S njim sam i ja počeo svoju nebesku avanturu ako ne računam jedrenje na jedrilicama.DC-3 je moj prvi susret s nebom jer sam pao na zemlju s njega,prvi skok padobranom 1975 godine u Zadru iz ovog Douglasa..I jedini skok..

Usporedio sam letenje s takvim avionom u to doba s današnjim..Što smo dobili?Ništa,buka i malo vibracija u DC-3, više vremena u zraku i osjećaj da letite,naspram filigranski naslaganih sjedišta ,tihih motora,velikih visina i brzina,izvještačenih stewardesa i skidanje do gola na ulazu ,skeniranje do jaja..Što smo dobili time sem tumora u glavi i raka testisa?Borba s teroristima poništila je prednosti tehnološkog napretka pa je let sa starim dobrim DC-3 ipak sveukupno,kraće trajao jer te nisu skidali do kože a i imao si osjećaj da si letio..Ja nisam imao osjećaj da sam letio kad su me istovarili u neku "trubu" pa opet ne skenere....

 



 Čak je i ova Caravelle pružala više od današnjih..



 A ovo je prvi helikopter u nas,engleski s-51,ružan i neobičan kao i sve s otoka..



 A onda moja 513-ka..Helikopter s kojim smo u Zagrebu 1985 osnovali helikoptersku hitnu pomoć.Razočaralo me da u pisanom istorijatu zagrebačke Hitne na njihovom web-u nema ni slova o njemu,a pola teksta je o sadašnjoj ravnateljici ,izvjesnoj SK,politički postavljenoj pa nije odolila izazovu da si sama diže perje..

Ova makina je malog Luju  s puno cjevčica i katetera prebacila na Korčulu poslije liječenja u Klaićevoj,volio bih znati što je sad s njim,on je odrastao čovjek.Žuti je prebacio i petogodišnjaka iz Livna s tumorom na mozgu na Rebro,na moju odgovornost jer nije bilo vremena za papire,ponosan sam na to iako ni mama i tata nikad nisu javili što je s njim bilo a obećali su jer je rodjen na Dan žena kao i ja..513-ka je prevezla i Igora Todoriča koji nikad poslije nije došao svijesti,sjetim ga se uvijek kad prodjem crikveničkim grobljem pored crnog mramora s njegovim imenom..Ima dosta imena kojima je žuti pomogao,svih se sjećam,ali mala petokraka na njemu je kriva da nije upisan u povijest Hitne u Zagrebu iako je i crveni križ na njemu veliki,a i srce još veće.

 



 Moram napisati da je Žuti imao sve ono što je imao i ADAC-ov helikopter hitne pomoći u Njemačkoj i oprema je koštala 50 000 DM.



 

  Vi koji čitate možda će te me proglasiti nostalgičarem,pa neka,u pravu ste.Nostalgičan sam za nečim što smo imali prije 25 godina a danas nemamo.Oni koji su tad rodjeni nikad neće imati taj osjećaj nostalgije jer i ne znaju da je u nekim segmentima života nekad bilo bolje..Ne u svim,naravno,a to je i njihova prednost i sreća..

 

 

roker @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare