Kraj puta,kako za koga..

Popih kavu na Husinu i krenuh ka Živinicama,dženaza je u 16 sati a skoro je tri sata,još malo je ostalo.Zaustavim da natočim plina i uočim mali zoološki vrt,srna stoji i gleda,navikla se na ljude.




Živinice

Iz Živinica "kaljavim" putem,kako ovdje kažu za lošu i poderanu cestu,uputih se prema groblju/mezarju/ u predivnom krajoliku.Ovdje će mnogi prvi put saznati da u bosanskim selima bošnjaci imaju svoja,obiteljska groblja,na svojoj zemlji .Ta tradicija i danas živi i ne vidim da vlast radi nešto kontra te tradicije.Ovo zeleno brdo se zove Brezik i tako mi je žao što na fotke nikako ne mogu utkati pjev ptica,iunimno glasan i lijep,neobično za tmurno vrijeme kakvo je bilo prošlog četvrtka.Bit će da pjevaju Avdi poslednju pjesmu.
Vesele me i "okrečene" šljive,to je jedina kemija koja se u ovim krajevima dodaje voćkama,sve ostalo je u božjim rukama.



 




A na vrh Brezika,u šljiviku je i mezarje/groblje/.
Samo dva prezimena se mogu očitati na nišanima.


Neću pisati o običajima i tradicijama,pokop je bio dostojanstven kao i što je Avdinih 80 godina bilo dostojanstveno.Falilo mu je samo 16 dana da napuni 80.
Sad mu ništa ne fali.

Muškarci mole klečeći..



Ostavih Brezik i Avdu na miru,nek mu je rahmet /pokoj/ duši i podjoh kući.Nazad u Zagreb.
Ogriješio bih se kad vam ne bih pokazao i lijep gradić za koji su mnogi čuli a ne znaju gdje je.
Banovići,30 km od Tuzle na putu za nigdje donedavno..Ovaj grad je nastao poslije drugog rata i oduvijek je bio rudarski.Ispod planine Konjuh.Ime je dobio po stećku pronadjenom u blizini,stećak je bio spomenik izvjesnom Božićku Banoviću i na njemu je pisalo:
"Ase (ovdje) leži Božićko Banović, na svojoj zemlji, na plemenitoj Dramešini, a postaviše (stećak) Hlapac i Obodin i Branko sa braćom.“ 

I tako Banovićima nadjenuše ime po stećku...


Sad Banovići više nisu na kraju svijeta,probijena je cesta dolinom rijeke Krivaje prema Zavidovićima i Doboju.E tom cestom odoh i ja u Zagreb..