Moj internet dnevnik
It's me
Blog
srijeda, srpanj 6, 2011
 

 

Zna se da sam često i bio i pisao o Mostaru,zadnji put nedavno posjet groblju..Dugo mi se po glavi mota priča o Mostaru i ulovio sam se da pišem kao i svi drugi,ono što mnogi žele vidjeti,a ja ipak vidim malo drugačije.Devedeset posto ljudi vidi Mostar na zelenoj Neretvi,kamene kuće i krovovi,ćepenci,šimšir i šadrvani,vitke munare/minareti/,gužva po sokacima..Ima i toga,na to se i fotoaparat lakše "lijepi".To je samo trećina Mostara..



 



 



 



 







Ove pite i bureke nikako ne izostaviti..



Duh tolerancije nije umro,natpis na turbetu znamenitog pjesnika Osmana Đikića,na ćirilici,preživio je sve i opstao.Svaka čast na toleranciji.



 

A ova ljepotica je nekadašnja gimnazija "Aleksa Šantić",a danas sirotica na "liniji razdvajanja" koju ujutro pohadjaju jedni,a popodne drugi..



Pola grada predstavlja "hrvatski stolni grad Mostar" i ta uvjetna polovica skoro nikad nije dio putopisa znanih i neznanih putopisaca.S pravom..U njemu nema ništa što ukazuje da je riječ o gradu s naslova,silom silovana arhitektura nastala u socijalizmu,silom poredane trgovine nastale u ratu 1992,naravno bespravno..Kafići se svojim terasama sudaraju s kolovoznim tracima,izlozi prazni,reklame turbofolk zvijezda prekrivaju smeće u zatvorenim trgovinama..



Gore je KORZO,ovdje smo stajali sa strane a cure šetale izmedju nas..Danas toga nema..

Dolje zgrada nikad dovršene Ljubljanske banke..



 



 



 

 

I AB Šimić se doima usamljeno..Nigdje žive duše..



 I

 

 

 

 



Jedina vesela zgoda tog subotnjeg popodneva zbivala se u Palačinka baru ispred stana mog jarana Cuce gdje su svatovi došli po mladu uz zvuke Halida Bešlića i njegove Miljacke..Ostatak onog drugog Mostara u subotnje predvečerje pogledajte na fotografijama koje slijede.Uz napomenu,ako pitate stanovnike "hrvatskog stolnog grada Mostara" fali li im Neretva i Most,samo frknu i odmahnu rukom,kao da je tisućama milja daleko..



Jedino što oba dva dijela grada povezuje su Kinezi i njihovi dućani.



 



"Rondo"

A možda u njihovim glavama i jest..U stvarnosti,sedam minuta pješke od Rondoa...Zato ću ovu priču i nasloviti s "Dva Mostara",koji je onaj pravi odlučite sami..Oni dolje ionako nemaju hrabrosti za to..Ili nemaju MUDA..

roker @ 18:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare