Moj internet dnevnik
It's me
Blog
utorak, veljača 5, 2008

Nakon što smo napokon došli k sebi izvadio sam brancina iz soli,očistio ga i servirao na stol.Pun mjesec se namjestio na krovni prozor pa smo svijeću zgasili i jeli na mjesečini koja je tamno crvenu boju Dingača pretvorila u čaroliju..Ili sam ja umislio gledajući je kroz čašu vina obasjanu mjesečinom..I dalje smo malo pričali,valjda se bojali da neka riječ ne pokvari ugodjaj.Ili možda strah od odbrojavanja tih prokletih 48 sati...Ja inače nisam od velike priče i velikih riječi...Zaboravio sam desert,ali,njen poljubac usnama od vina zamijenio je najglamurozniji desert..
-"Kakvo bi mu ime dao"?,upitala me je nakon  što smo sjeli jedno do drugoga u široki naslonjač a moja Mo je prebacila umorne noge preko mojih bedara..
-"Kome"?,pravim se blesav..
-"Pa našem djetetu",skužila me je...
-"Reći ću ti kad dodje vrijeme",rekoh,potiho se radujuć kako ću imati mjesecima o čemu razmišljati birajući ime...
"Našem djetetu"..Te dvije riječi mi nikako ne izlaze iz glave...
roker @ 00:25 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare